"First they ignore you, then they laugh at you, then they fight you, then you win." Gandhi

недеља, 29. јануар 2012.

PIPINO SRCE

Svuda na blogovima nailazim na srca. Jedna posebna dusa koja je rekordna u srcima je nasa Sanja. Tu je i nasa Melanzana i  nasa Karmen koje sire ovo raspolozenje srece i ljubavi u nama i zato sam resila da predstavim njihove blogove, mada ih uglavnom veliki broj vas poznaje, ali i istina da ta ljubav je mnogo sirija  od svih vas oko mene, nego sto vam mogu pokazati trenutno sad ovde, ali eto neka nam budu odabranice, jer su zaista sve srckane sa tim njihovim srcima. Znam da razumete da svako daje po koju posebnost i da ste mi sve na svoj nacin posebne, ali poenta ovog posta je da vam kroz njihova srca pokazem i moja srca, koja sam jos pre nekoliko nedelja napravila..cini mi se pre Bozica jos , a nikako da dodju na red. Istina je jedna... prepuna sam radova, sta cu...

ZATO UZIVAJTE:


aktuelno srce za moja ulazna vrata, ispleteno metodom pletenja kikice u kosi, od pruca iz prorode i modelirano u srce. Dodaci su jasni...


ah..moje srce koje nisam bila u stanju da prodam..zadrzala sam ga. Sve je od pruca iz prirose, sem crvene mrezice ( Sanjice mrezica je od mandarini..hehhehe  ;)  ) i perlica u sredini.


Ah..ovo moje srce sam vam vec pokazala... zivi vec vise od pola godine na Siciliji. Morala sam da ga se prisetim. Opet pruce iz prirode.


A ovo je carobno pastelno pismo ljubavi pisano celom svetu (mislim da sam vam ga pokazala, ali je vreme srca sad, a naslo je i svog gospodara) . Od sada ce ga cuvati jedna meni draga osoba u njenoj kuci. Slika  daje posebnu energiju i verujem da ce i njoj dati posebnost, ubedjena sam u to.


I za kraj i jedno novcano srce, da nam novac ulazi sa srcem u zivot i uvek ga imamo i previse.

Zelim vam jedan caroban dan i budite mi svi carobni i kreativni. Kod mene je pao caroban sneg.

Vasa carobna Pipi.



понедељак, 23. јануар 2012.


PA JOS MALO PASTELA

br:1

br: 2

br:3

br:4

br:5

br:6

br:7

br:8

br:9

br:10

br:11

br:12

br:13

br:14

br:15



Vasa Pipi

петак, 20. јануар 2012.


RAMOVI I JOS MALO PASTELA








Ova slika se zove ZLATNI TUNEL. Ljudi koji su dozivljavali putovanje duse, neki na jednostavan nacin, dok neki kroz klinicku smrt, ali doziveli su prolaz kroz ovaj tunel , e oni znaju kako to izgleda prolaziti kroz ovaj tunel i sta ovo predstavlja. Sve u svemu zivot posle zivota postoji, a znam koju vaznost ima nas trenutni svakidasnji osecaj za onaj drugaciji zivot. Ima tu mnogo toga, ali ostajmo kod ovog tunela za sada. Sve u svemu prekrasno iskustvo i daje ogromnu moc coveku. Eto otud i ova moja ogromna moc umeca, stvaralastva  i redjanja ovolikih radova. To je toliko jako u coveku da prosto ruka ide sama, isto kao i pisanje pesmi i sve druge umetnicke vrline. Neko ih ima delimicno, pa treba da pronadje trenutak bas, dok neki kao ja samo odluce, konektuju se i stvori cuda. A ja sam odlucila da ispunim jednu zelju mog nastavnika u skoli, koji je negacijom pokusao da mi skrene paznju koju moc imam, a ja onda iz straha nisam shvatala i jos puno strahova kroz zivot sam prosla, sve dok nisam ovoliko ojacala, da sam danas mocno svemoguca, moc zivi u meni i ja samo biram sta i kako cu.
Ja sam zaista zahvalna mom nastavniku do neba, iako je to iskazao na cudan nacin, to su najbolji nacini zapravo. Duga je to prica..... 

Samo jedno mogu objasniti: ukoliko nekome  se govori da nesto  ne moze, da  nesto ne valja kod njega....  uistinu to ne govori onaj pravi u coveku, vec samo namaskirani onaj drugi koji deluje iz nekog straha i tera coveka  zapravo da to govori. Kod mene deluje sve u fazonu moci, i svacije NE..je moje DA, ali i biram st azaista od toga zelim.
Ovo se ne odnosi na nikoga konkretno, samo sam iskrena sa mojim prijateljima javno, a sve na racun mog nastavnika, koji je od mene stvorio ovo sto jesam danas, na  vrlo neobican nacin i na duge staze.
Uistinu ja sma to stvorila kroz njega.
Kako sam ja zahvalna tom coveku, samo da znate, a i jos nekim pojedincima u mom zivotu, koji su sebe stavljali ispod mog nivoa, zrtvovali sebe, da ja budem ovo.I ovo je duga prica..

Naravno zahvalna sam i mojoj majci, mom ocuhu, mom muzu, mom sinu, i celokupnoj porodici, zahvalna sam vama svima, doktorima koje sam sretala na mom putu i jos nekim vaznim ljudima. Gospode, koliko jacine oko mene, a sve to cini mene Pipi bas ovakvu.
Sto ja volim ovaj svet. Hvala!

























I sve ove ramove sto vidite su delo moga muza- Pipistrelca..kako ste ga prekrstili neki od vas bas. Bas je sve tako divno, a ja vec smisljam i nove sisteme za ramove. Hehhehehe  sve u svemu ja cesto ne izdrzim da sacekam da vam pokazem uramljenu sliku i onda ima i onih koje ste videli i sa ramom i predhodno bez rama, ali sta cu kad volim ovo sto radim. Prosto sam zaljubljena u moje radove i u moje ruke. Cesto mi dodje da ih sve izljubim, a Pipistrelca naravno da ljubim za sva ova blaga koja stvore njegove ruke.



E ovo je acril na platnu. Ovo je isto jedna slika koja se vuce po stanu vec pola godine, napokon je uramljena.
Hvala svima na poseti i na vasim komentarima.

Voli vas vasa Pipi!