"First they ignore you, then they laugh at you, then they fight you, then you win." Gandhi

понедељак, 18. јануар 2010.

Upustva- URADI SAM

Obecala sam, da vam pojasnim, kako radim moje radove. Verujte sa zadovoljstvom, dacu sve od sebe, ali prvo, zelim da se zahvalim za vase zainteresovanje i da se zahvalim za nagrade, koje su mi dodelile pre neki dan, IRIS a prethodno PHOENIX. One su, dve drage osobe, koje mi pored vas, svih ostalih, koji se nalazite ovde, na mom blogu, daju toliko energije i toliko moci, da dobijem snagu neku, posebnu, koju do sad nisam ovako osecala. HVALA, HVALA , HVALA vam, svima od



S obzirom da pricam 5 jezika, a ni na jednom ne znam, kako se zove materijal kojim radim, odnosno ja samo znam, da je to, razno pruce,pokusacu da objasnim, na svoj nacin. Ja zapravo ne radim sa odredjenim prucem, kao sto to rade korpari, jer ja ovo radim iz nekog svog zadovoljstva, a ne zbog prodaje. Moji radovi se zasnivaju na takvom nacinu rada, kao korparstvo, a verujem da ste vec odmah i shvatili. Korparstvo je zapravo zanat, koji se je koristio za prezivljavanje nekada. Ja radim u tom stilu, grane skupljam po sumama, znaci morate da odlazite u sume. Nemam odredjenu vrstu grana, vec razlicito, ono sto osetim pod ruku, pa i to morate same da ispitujete, nazalost je tako, jer nazive tih zbunja i drveca u divljini, stvarno ne znam kako se zove, ni na jednom jeziku, jer me niko nije ucio, nego sam samouka, a danas retko ko i zna da kaze, koja grana kako se zove, sem sto znamo za ono glavno, VRBA. Vrba je drvo, cije se grane trebaju potapati u vodu, pre nego sto se radi. Meni se to nesto ne dopada, a ja sam nasla grane, koje mojim okom prepoznam, pod ruku osecam, ne znam kako se zovu, ali isto mozete kao ja uporno isprobavati, dok ne nadjete ono pravo. Volela bih da je to drugacije. Ali i nije to tako strasno.
Sto se rada tice, kako rekoh, sistem korpe. Znaci postavite podlogu kao za bilo koju korpu, i onda oblikujete u stilu onoga sto zelite praviti. Videli ste ovde: korpe, flase, tegle, zvona, ma sve sta vam padne na pamet. Samo morate uraditi tako da vi komandujete pruce (kao i u voznji auta autom komanduje vozac), a to sta cete napraviti, opet odredjujete vi, vasa glava i vase ruke. Za mene, nije tesko, neki kazu da jeste, ne znam, stvarno o tome ne mogu, verovatno da sudim dobro, licno,ali strpljenje treba zaista i neka licna borbenost.


Recimo, evo, nasla sam ovu sliku, na kojoj se jasno vidi, kako jedna vrsta korpe nastaje. Na podlozi se uplice pruce u ovom stilu. Recimo zvezda ,koja je na mom blogu, je radjena po kalupu, odnosno podlozi, koju sama postavim, sve iz glave.

Ova korpa, koju sam ja uradila, je kalup sa centrom, tako ga ja zovem: CENTRALNI KALUP. To su moja neka pravila, e sad, ko zna, sta sve jos u svetu postoji, sa vremenom sto ne znamo, otkricemo. Ovu korpu sam vec pokazala jednom, bas sa namerom da se vidi centar. Ovako se rade i flase i tegle. Otkricu vam jos nesto, ne volim da slikam bas, i nisam ni neka posebno spretnica u tome, ali trudim se. Sa vremenom cu mozda uspeti, da sebe uputim u pravo vreme, pa dok radim i slikam, tako da neke stvari kroz fotografije pokazem. Problem je, sto i nemam aparat, sve radim amaterski mobilnim telefonom, a i to su telefoni mojih ukucana, jer ja sam zadovoljna obicnim mobilnim, koji ima baterijsku lampu, a nema fotoaparat. Mada je verovatno steta, sto sam toliko obicna. Pogotovu, sto onda, sve moram da pecam nekoga, kome cu da maznem mobilni za svoje potrebe. Ha, ha.

Bas sam neka obicna Pipi, meni bi bilo dovoljno: suma, reka, basta, koliba, vazduh i jos neke sitnice, ali ne bih imala vas ,da bas toliko jednostavno zivim. Ipak bolje je ovako sve , pa i vas na okupu. A u sumi sam jako snalazljiva, pa vas molim takodje, ako imate namere, da radite ovo, sto ja radim, nemojte preterivati odjednom sa sumom, ako vec niste toliko po sumama odlazili. Budite, oprezni, izbegavajte da idete sami, pogotovu, ako nemate nekih iskustava sa sumama. Ne zelim da vas plasim, ali ponekad, sume, znaju da budu i opasne. Ja sam sumsko dete, ni danas mi nije problem, da se popnem na drvo, a kao dete, kad god sam imala prilike, negde sam visila, dok sam jednom, secam se, povela moju drugaricu iz grada sa mnom, kod dede i desilo se da je slomila ruku, jer je pala sa drveta. Nije znala da za sve ima tehnika, ipak, a ja nisam znala, da nekome treba i objasniti neke stvari, pa umalo nismo bile prebijene u ono vreme zbog nestasluka. Sva sreca, imala sam dobre ljude oko sebe, pa se resavalo sve bez batina. E sad, oni, koji stvarno znaju da se snalaze po sumama, ja im se izvinjavam sto ipak napominjem, nije da ja hocu nesto da izmisljam, vec znam da se desavalo sve i svasta, bas zbog ne poznavanja terena.

Vi cete mene dobro razumeti, znate vi dobro sta valja, sta ne valja, inace vidi se to iz vasih radova i nemam dileme ja u tome. Ja sam srecna, sto vas imam pored mene, i zelim da vam se zahvalim jos jednom. Ako ima jos pitanja, rado cu se maksimalno potruditi da vam razjasnim sve i nadam se da vam je sada mnogo, mnogo, sve, jasnije. Mozda jednog dana saznam i vise, sve sto dodje, dodatno, podelicu cu rado sa vama.
Vasa Pipistrela.

22 коментара:

  1. Sve si lepo objasnila, ali mislim da nebi znala da prepoznam grane koje bi mi mogle koristiti u takvoj izradi koju ti koristiš. Verovatno bi mi stalno pucale. Pozdrav :-)

    ОдговориИзбриши
  2. Uh...baš si bila vrijedna i ovoliko pisala.
    ja sam bila ubijeđena da je vrba...kad sad vidim da nije....
    Potpuno te razumijem kad kažeš da grane prepoznaješ...jer je tako inače kad nešto radiš onako po osjećaju...bez obuke.A ti si tu zaista vrhunska.
    Hvala ti na lijepim riječima, na pojašnjenju i svemu ostalom.
    LP i pusa

    ОдговориИзбриши
  3. Pusa i vama drage moje,hvala vam na svakoj vasoj napisanoj reci. Ja znam sta bi najbolje bilo, da zajedno sednemo sve, koliko nas ima, prvo odemo do sume, lep izlet, a posle sednemo i zajedno uradimo po nesto, tako da bi to bio najbolji pocetak za neko direktno upoznavanje i zajednicko ekstra uzivanje. A ko kaze da nam to ne pise u sudbinskoj knjizi, nikad ne reci nikad, lepo cemo o tome mastati, stalno pozeleti, verovati da ce nam se to desiti, strpljenja i bice nama i takvog dana. Zelje kad su jake one su ostvarive. A mesto mozemo birati, samo nek ima sume. Sada cu nocas o tome sanjati garant. Laku noc drage moje. A zaboravila sam vam reci i to, grane pucaju najvise u prolece i leto nije bas naj, naj, jer su mlade, ili sta ja znam, tako mislim, al najbolje su grane u jesen. Onda sam ja u najvecem fazonu, a pomalo i zimi, sve zavisi. I to jos uvek proucavam. A radova u kuci skoro da i nemam vise, sve ovo na blogu, ostaju uspomene za mene. Ne znam, sve to nekako ode, svako kad vidi izrazi zelju da ima tako nesto, a ja onda kazem BIRAJ. Volim radost u ocima drugih, kad vidim neki blistav sjaj u ocima ja se ponovo rodim.

    ОдговориИзбриши
  4. Super ti je uputstvo...i ti si samouka? Nikad ne bi rekla, ovo meni izgleda komplicirano da bi sama naucila, ili bi naucila ali ipak ne bi bila vako dobra

    ОдговориИзбриши
  5. Jedno izvinjenje sto upadoh ovako bez poziva. Nazalost, nemam mnogo vremena da se bavim mojim hobijem, samo ponekada nesto se izdelje u drvetu i to je to, ali imam veoma veliku srecu da se svakodnevno divim gledajuci na raznim mestima u nasem domu radove koje je izradila i dalje radi Pipistrela. A javljam se sa nickom Srecan, jer stvarno ja sam sretni Pipistrelin muz. Svima srdacan pozdrav.

    ОдговориИзбриши
  6. Draga Drenka, ja sam samouka, tako je. Verovatno bi, tek bilo radova, da ima negde nekih skola o svemu. Sklona sam rucnim radovima, mozda i zbog toga sto sam kao dete do svoje devete godine, imala mogucnosti da vidim neke stvarcice uradjene od mog dede. Ali nikada nije imao stvarno vremena da sedne i pokaze mi nesto od toga, verovatno sto je verovao da se ima vremena, ili nije smatrao, da ja kao zensko, tako nesto mogu da radim, s obzirom da je on radio ponekad po koju veliku korpu za licne upotrebe. A to sto mi je pravio igracke od drveta, e to bih vec znala da radim, jer je radio zajedno sa mnom, jer sam bila dete i to mi je najvise trebalo onda. Kada sam imala 9 godina, deda je poginuo, a ja ostala jako tuzna, da bih kasnije, sa zalom za tim nasim vremenom, dobila zelju i volju da se isprobam u pletenju( samouko),posle 15 godina i vise. Trebalo je da prvo ukapiram one forme sama, sto sam vama pokazala, gledajuci korpe oko sebe, a sto nisam nekoliko noci prespavala, onda, od muke sto nema dede i nemam koga da pitam, to je posebna prica. Postojala je jedna zena, koja je radila neke korpe, ali nije htela da pokazuje kako to radi, a nisam se usudila ni da pitam, nego gledala korpe po prodavnicama i studirala, da bih dosla do ovoga napokon danas, mada posle dugo godina. Ja sam spremna da vam objasnjavam sve sto vas zanima, nema problema, a najveca stvar po meni je pronaci pravi materijal, jer veliki deo grana se lomi, i zapravo i treba i prakse, u pocetku je jako tesko, treba biti uporan. Upornost je moja jaka strana, jos nisam uradila nesto, pa da posle bacim, jednostavno raspletem gde ne valja, pa popravim,ali desi se onda da ne spavam cele noci, al to je bilo ranije, sada vec drugacije ide. Praksa cini svoje. Pozdrav i pozdrav i za mog M. ( Srecnog), koji se je hrabro usudio da me pohvali pred vama. A onda cemo, veceras, nas dvoje u 4 oka da porazgovaramo.. ;)))))
    I zbog ovoga sam srecna, sto on mene razume, pa ako ponekad ima vremena, podje samnom u sumu. On je mnogo zasluzan (njegova podrska) za sve ovo...

    ОдговориИзбриши
  7. Draga, hvala puno! Odusevljena sam tvojom licnoscu, i tvojim muzem.
    Mozda bih pokusala nesto malo za pocetak, ja svasta zelim da probam, ali ne bih umela da prepoznam grane. Zato bih molila malo objasnjenje kako se koristi vrbovo pruce!
    Kiss za tebe i pozdrav za Srecnog, i jeste srecan!!!

    ОдговориИзбриши
  8. Draga Neno, prvo hvala na lepim recima i pozdravima. Sto se tice vrbovog pruca, ono se kuva oko 8 sati i to uz dodavanje vode. Tako je objasnjeno, ali ja niti koristim vrbu, niti bih se snasla u tome, i koliko je to tacno sto kazu, ne znam. Stvarno mi je nepoznato, a 8 sati kuvanja, ne znam sta da mislim, mada, verovatno je tako. Doduse to je neko siblje vrba, koja se ekstra sadi za te korpe, kazu prave plantaze. Korpe mogu da se prave i sa travom, treba samo obilaziti prirodu i naci pravu stvar. Pruce kojim ja radim je neko neodredjeno, ima vise vrsta, moze da se radi sa granama od kupine, to sigurno znate, ali imaju trnje, za to isto treba dobro biti spretan da se ne ubodes, a skines svo trnje, ja nameravam da se isprobam( mada zelja mi je samo da probam, mislim da je jako tesko ciscenje trnja). ja trenutno samo mislim da moze, videcemo, ovo drugo sto sam do sada radila, nemam ideju kako bi se zvalo, sigurno imaju neko ime, a da je moj deda ziv, lako bi se mi sada raspitivale. Dede nema, a nama ostaje da istrazujemo. Zajedno cemo lakse sve ispitati. Imajte i u vidu da je posao malo prljav, opremite se keceljama, ili starom trenerkom kad radite, i dobro birajte prostor za radionicu,nikako tepih. Ja leti pletem, na terasi, ili u prorodi. Srecno i javi mi kako je bilo, kad odradis bilo sta, jedva cekam da vidim.

    ОдговориИзбриши
  9. E sad mi je palo napamet jos nesto, jednom sam radila i granjem od bora. Bor znate koje je drvo, ali je toliko prljavo i lepljivo, nikad vise, da ti se smuci, verovatno ce tako biti i sa kupinom, jednom i nikad vise, mada nikad ne reci nikad. Videcemo. Mozda jednom i saznam neka imena, nekih grana ubuduce, sad imam vise interesovanja da se raspitam, do sad me uopste nije zanimalo kako se sta zove, znam samo da mi se desavalo da sam od nekih grana imala svrab ociju, verovatno imaju nesto u sebi sto ne odgovara, zato preporucujem isto i to vodite racuna kad radite, ne pipajte lice i oci.

    ОдговориИзбриши
  10. PIPI bas si mi ti neka sumska vila.Moram ti reci da si me odusevila.I ja sam propustila da naucim razne carolije koje je moj deda umeo.Imao je samo jednu ruku a kakve slike je lepio od slame i jos svakakve stvari je umeo da pravi .Otisao je pre no sto sam shvatila neke stvari.

    ОдговориИзбриши
  11. Draga MIMA (milininsvet). Koliko zalim za svojim dedom i njegovim znanjem, to se jasno vidi, a takodje mi je mnogo zao sto i tvog dede nama, mnogo razumem kako ti je. Zato smo mi tu, da ih spomenemo, da bar recima preneseno njihovu sposobnost, nekadasnju, a kroz ovu nasu sposobnost, oni ipak zive u nama. Hvala ti za tvoje lepe reci, dobro nam dosla u nase drustvo, ti ga zasluzujes ovde pored svih nas. A tvoji radovi su tvoja lepa prica, koja se siri zajedno sa nasima. Ujedno mi dajete ideje za nove postove i lepa druzenja. Uskoro cu ja biti u nekom novom fazonu, zajedno sa vama.
    HVALA VAM ZA SVE.

    ОдговориИзбриши
  12. Vidim, vredno se radi! Niču rukotvorine i pljušte pohvale na sve strane. Samo teraj svoju priču, to je najvažnije, to je ispunjenje života, to je SREĆA! Zar ne? Valjda ćes kad napuniš stan morati i da izložiš negde....
    Još jednom HVALA od sveg srca za sve lepe reči!
    Pozdrav za PIPISTRELCA!!!

    ОдговориИзбриши
  13. PS
    Malo mi je nekako (sto bi rekli anglosaksonci) "uncomfortable" u drustvu sa toliko zena, zato i ovaj pozdrav za....strelca!

    ОдговориИзбриши
  14. Dragi moj Drjackas , nek si ti tu gde jesi. Verujem da su mnoge moje prijateljice sa bloga kroz moj blog upoznale tvoje radove. Tvoje druzenje nam jako godi, a tvoji radovi nam daju do znanja da postoji neko kao sto si ti i najmanje trebas da se osecas nezgodno medju nama.Kao sto vidis, druzim se sa samim sposobnim i simpaticnim damama, tako da uopste nije sporno sto si ovde, zapravo jako sam srecna da si tu uz nas.
    DOBRO NAM DOSAO, UVEK TU BIO I SA NAMA UVEK OSTAO. Neka traje nase prijateljstvo zauvek, mozda jednoga dana uspemo kao stariji blogeri, da napravimo jedno zajednicko slavlje i upoznamo se, mozda i uz puno uspeha u nasim zivotima izmedju ostalog. Ovo je nase pravo i nas svet.

    ОдговориИзбриши
  15. Žao mi je što neznam ovako lepo da pišem i da ti objasnim kako mi je drago kad pročitam ovako lepe reči. Drago mi je da te muž podržva, jer je mene moj gurnuo da se tako izrazim u blogerske vode.
    Inače svi mi žalimo za nekim vremenima i delima koje nismo naučili od naših bližnjih. Šteta što nismo znali iskoristiti vreme sa njima i naučili sve tajne zanata.

    A sada nešto lepo, htela bi sa tobom da podelim jednu lepu nagradu, tako da ćeš morati malo da nađeš vremena i da svratiš na moj blog po nju. Nije ništa posebno ali je lepo kad ti neko nešto pokloni i to od srca kao što si ti meni poklonila svoje prijateljstvo. :-)

    ОдговориИзбриши
  16. Veliko hvala na komentar na mom postu,iz ovih blogova može se vidjeti kako je ko talentovan šta voli i šta radi ,al takođe se može vidjeti i kakva je ko ličnost,iz svega ovog što radiš i na koji način pišeše postove,ja sam sigurna da si ti divna divna divna i veoma draga osoba,veliki pozdrav iz Foče

    ОдговориИзбриши
  17. Hvala draga moja Draginja. Najvise se obradujem kad otvorim blog i ono kad neko mi je ostavio puruku. A poruke mi dolaze od tako divnih osoba, sa puno paznje, osecanja, podrzavanja....tako ste sve divne, divni. Hvala, hvala...od srca.
    Za svo moje dobro koje sam cinila, pruzala, trudila se, a nije dolazilo uvek istom merom u zivotu nazad, doslo je vreme da mi se kroz ove poruke, vrati. Ovde mi vi dajete, kroz vase reci, snagu da ostanem ona isti devojcica ponekad sa rukama u dzepovima, kao na slici, a ujedno tako tople duse, puna radosti, vesela, vredna..pipistrela. Hvala vam sto ste usli u moj zivot i molim vas nemojte nikad izaci, ostanite tu, tako mi trebate.

    ОдговориИзбриши
  18. Draga Pipistrela, upravo sam otkrila tvoj blog i oduševila sam se na prvu. Ne znam šta me više oduševljava: prekrasni radovi, tvoja samoukost ili podrška supruga... Uvjerena sam da ću se često navraćati ovdje. Jako bih voljela naučiti plesti ovakve stvari, a iz tvojih prekrasnih postova se svašta može naučiti!

    ОдговориИзбриши
  19. Draga Pipistrela imam neke ambicije u vezi pletenja korpi od pruca,pa te ovom prilikom molim da napises nesto o pocetku tog posla,odnosno o dnu korpe.kako da pocnem?hvala unapred.dragana

    ОдговориИзбриши
  20. Draga Dragana, posto ne znam gde da ti se obratim, uradicu ovde za pocetak. Naravno shvatila sam tvoju molbu i rado cu se potruditi u sledecem nekom postu da ti oslikam radove. Moj najveci problem je sto se ja nikad ne setim da uzmem aparat i slikam deo po deo. Nekako nemam iskustva sa time, s tim sto veliki deo mojih radova se nalazi negde, krasi neciji dom i nikad ih nisam ni slikala. Desava mi se cesto.Najlosija sam u slikanju, to se da i primetiti. Da ti ne pricam i to da sam deo slika izbrisala, petljajuci po aparatu, jer je to zapravo telefon, i telefoni su ili od mog supruga, ili od mog sina, a taj od mog sina je na engleskom, jer moj sin ne zeli da ga zbog mene postavi na nemackom, njemu se svidja engleski i bla, bla i tako dalje to je familijarana pricica, koja nam daje zadovoljstvo. A nije da se nema para i za fotoaparat, nego eto, ranije ih imala, pa mi ih lopovi ukrali, obili stan, i sada necu da razmisljam, malo i ne volim bas slikanja, ali eto mora se nesto i ovekoveciti. I na kraju obecavam, uradicu post, samo mi daj malo vremena, ako ti je hitno napisi mi i uradicu nekako sto pre. Hvala na tvojoj poseti i lep pozdrav.

    ОдговориИзбриши
  21. E baš isplete jednu korpu, pa mi izgleda kao košnica za pčele a ne za cveće. Ali valda će druga biti bolja.

    ОдговориИзбриши
  22. Bice, sto ne bi bila..sve zavisi od tebe anonimni...ja verujem u sve ljude..pozdrav..

    ОдговориИзбриши